Vozite deset, petnaest minuta, a iglica temperature jedva da se pomakne prema sredini. Zimi grijanje u kabini duva mlak vazduh, a zimsko jutro znači desetak minuta čekanja da stakla počnu da se odmagljuju. Ako vam je ovo poznato, motor vašeg auta najvjerovatnije ne dostiže radnu temperaturu. Problem je češći nego što ljudi misle, a posljedice su daleko ozbiljnije od hladnog grijanja.
Kako uopšte znate da motor ne dostiže radnu temperaturu
Radna temperatura motora je tipično između 85 i 95 stepeni, zavisno od proizvođača i motora. Na instrumentu to je iglica otprilike na sredini skale. Ako nakon 10-15 minuta normalne vožnje (ne mirovanja na praznom hodu) iglica i dalje stoji bliže hladnom kraju, motor je prehladan. Neki noviji automobili nemaju klasičnu iglicu nego digitalni prikaz temperature, ali princip je isti: nakon zagrijavanja bi trebalo vidjeti stabilnu vrijednost u području radne temperature.
Drugi znak je grijanje koje slabo ili nikako grije. Grijač kabine koristi toplotu rashladne tečnosti, pa ako tečnost ne dostiže temperaturu, ni grijanje ne može raditi kako treba. Ovo je posebno primjetno zimi, kada vozač očekuje topao vazduh iz ventilacije, a dobija jedva mlaku struju.
Treći znak, manje očigledan, je povećana potrošnja goriva. ECU (upravljačka jedinica motora) drži bogatiju smješu goriva dok god misli da se motor još zagrijava. Ako motor nikad ne dođe na radnu temperaturu, ta bogata smješa ostaje aktivna stalno, a to se direktno vidi na potrošnji. Na nekim motorima razlika može biti i do pola litra na sto kilometara.
Zašto je termostat najčešći krivac
Termostat je ventil u rashladnom sistemu koji reguliše protok tečnosti. Dok je motor hladan, termostat je zatvoren i tečnost kruži samo kroz motor (mali krug), pa se brže zagrije. Kada dostigne zadanu temperaturu (82, 87 ili 92 stepena, zavisno od motora), termostat se otvara i pušta tečnost kroz hladnjak (veliki krug). Moderni termostati su voštani elementi koji se šire i skupljaju sa temperaturom, a upravo taj vosak stari i gubi elastičnost.
Problem nastaje kad termostat zaglavi u otvorenom položaju. Rashladna tečnost stalno kruži kroz hladnjak i motor se nikad ne zagrije dovoljno. Ovo je klasičan kvar na autima starijim od 7-10 godina, posebno ako rashladna tečnost nije redovno mijenjana. Stara tečnost gubi antikorozivna svojstva, a korozija u kućištu termostata je najčešći razlog zaglavljivanja.
Postoji i jedan čest ljudski faktor. Neki mehaničari nakon problema sa pregrijavanjem jednostavno izvade termostat umjesto da ga zamijene novim. To kratkoročno rješava pregrijavanje, ali stvara upravo ovaj suprotni problem. Motor ostaje hladan jer nema šta da zatvori mali krug. Ako vam je neko vadio termostat, to je prvi trag. Rješenje je uvijek ugradnja novog termostata, nikad vožnja bez njega.
Šta prehladan motor radi dizelu i benzincu
Na benzinskom motoru prehladan rad povećava potrošnju i ubrzava habanje. Motorno ulje na preniskoj temperaturi sporije isparava kondenz i gorivo koje se nataloži u karteru tokom hladnog starta. Rezultat je razrijeđeno ulje koje slabije podmazuje, povećava trenje i koje treba ranije mijenjati. Dugoročno to skraćuje vijek motora jer habanje klipnih prstenova i ležajeva ide brže sa lošijim podmazivanjem.
Na dizel motorima situacija je ozbiljnija. Prehladan motor sprečava pasivnu regeneraciju DPF filtera jer izduvni gasovi ne dostignu potrebnih 350-400 stepeni. Bez te temperature, nakupljena čađ se ne sagorijeva, a DPF se ubrzano zapušava. U kombinaciji sa kratkim gradskim vožnjama, zaglavljeni termostat može dovesti do potpuno zapušenog DPF-a za svega nekoliko mjeseci. Kada se DPF zapuši dovoljno, auto ulazi u havarijski režim i vožnja postaje nemoguća bez intervencije u servisu.
Još jedna posljedica na dizelu je sporije zagrijavanje AdBlue sistema kod Euro 6 motora, što može izazvati greške u SCR sistemu i paljenje kontrolne lampice na tabli. Turbo dizel motori generalno proizvode manje toplote na praznom hodu nego benzinci, pa je zaglavljeni termostat kod dizela još problematičniji jer je motor ionako teže zagrijati.
Dijagnostika u radionici i šta se zapravo mjeri
Pogled na iglicu na instrumentu daje grubu sliku, ali nije dovoljno precizan za dijagnozu. Na nekim autima iglica počinje da se pomjera tek kad tečnost pređe 60 stepeni, pa vozač može misliti da je sve u redu dok motor zapravo radi na 75 umjesto potrebnih 90. U radionici dijagnostiku radimo čitanjem stvarne temperature rashladne tečnosti preko OBD priključka u realnom vremenu. Upoređujemo je sa fabričkom temperaturom otvaranja termostata za taj motor.
Ako dijagnostika pokaže da tečnost doseže samo 70-75 stepeni umjesto predviđenih 87, jasno je da termostat ne zatvara kako treba. Ovo je posebno korisno kod djelimično zaglavljenog termostata koji propušta malo tečnosti kroz hladnjak. U tom slučaju iglica na tabli može izgledati skoro normalno, ali motor nikad ne dostigne optimalnu temperaturu. Takav kvar se golim okom na kazaljku ne vidi, a posljedice na potrošnju i DPF su iste.
Dijagnostika također isključuje druge mogućnosti. Neispravan senzor temperature može davati pogrešne podatke ECU-u i tabli, a sam rashladni sistem može imati vazdušni džep koji ometa cirkulaciju tečnosti. Rjeđe, problem može biti i u ventilu grijača kabine koji je zaglavljen u otvorenom položaju i stalno odvodi toplotu iz rashladnog sistema.
Zamjena termostata i na šta paziti
Termostat je relativno jeftin dio, a zamjena na većini motora traje 1-2 sata. Bitno je da se ugradnji pristupi pravilno jer površan pristup može napraviti nove probleme.
- Novi termostat mora imati istu temperaturu otvaranja kao fabrički. Ugradnja "hladnijeg" termostata (recimo 82 stepena umjesto fabričkih 92) snižava radnu temperaturu i stvara iste probleme kao zaglavljeni. Ovo nekad rade majstori koji žele "sigurniju" temperaturu, ali to nije rješenje nego kompromis koji šteti motoru.
- Prilikom zamjene obavezno se mijenja i rashladna tečnost i brtva kućišta termostata. Stara tečnost najčešće i jeste uzrok korozije koja zaglavi termostat. Sipati novi termostat u staru, degradiranu tečnost znači da će i novi termostat brže propasti.
- Nakon punjenja nove tečnosti, sistem se mora odzračiti. Vazdušni džep u rashladnom sistemu može izazvati lokalno pregrijavanje glave motora, čak i kad je termostat ispravan. Na nekim motorima odzračivanje zahtijeva posebnu proceduru ili dijagnostički uređaj.
Ako primijetite da vam iglica stoji nisko, da grijanje slabo grije ili da je potrošnja goriva neobjašnjivo porasla, ne zanemarujte to. Ono što izgleda kao sitan problem može završiti sa zapušenim DPF-om ili oštećenim motornim uljem. Javite se u radionicu, bolje je provjeriti termostat sada nego rješavati skuplje posljedice kasnije.