Kočnice rijetko otkažu bez najave. Gotovo uvijek daju znakove sedmicama ili mjesecima unaprijed, ali vozači ih ili ne prepoznaju ili tumače kao nešto bezazleno. Problem je što svaki simptom govori o konkretnom kvaru i nosi različit stepen hitnosti. Ako znate šta slušate, gledate i osjećate, možete reagovati prije nego popravka postane višestruko skuplja.
Zvukovi pri kočenju
Zvuk je najčešći prvi signal i najlakši za prepoznati, ali vrsta zvuka mijenja stvar iz temelja.
Visokofrekventno cviljenje koje se pojavi tek pri laganom kočenju obično znači da indikator istrošenosti radi svoj posao. To je tanki metalni jezičak ugrađen u pločicu koji počne dodirivati disk kad frikcioni materijal dođe blizu minimuma. Zvuk je neprijatan, ali namjeran. Nije hitan kvar, nego organizovano upozorenje da imate još malo vremena da zakažete servis. Hladna ili vlažna jutra ponekad proizvode sličan zvuk jer se tanka korozija nakupi na diskovima preko noći i skine prvih par kočenja. Razlika je u trajanju: jutarnje cviljenje prestaje nakon kilometar-dva, dok indikator trošenja cvili konstantno.
Metalno struganje je potpuno drugačija situacija. Kad frikcioni materijal potpuno nestane, metalni nosač pločice grebe direktno po disku. Zvuk je grub, dubok i neugodno jasan. U tom trenutku disk aktivno strada, pa umjesto zamjene samo pločica ulazite u zamjenu i diskova. Svaki dodatni kilometar pogoršava štetu. Ako čujete struganje, nemojte "odvoziti još malo do servisa" jer nastavak vožnje može oštetiti i kočioni čeljust.
Promjene na papučici kočnice
Papučica koja se ponaša drugačije nego prije govori o stanju hidraulike, a ne o pločicama.
Mekana ili duboka papučica, ona koja tone dalje nego što ste navikli, najčešće znači da je u kočionom sistemu vazduh ili da je nivo kočione tečnosti nizak. Vazduh u sistemu komprimira se pod pritiskom (tečnost ne), pa umjesto čvrstog otpora dobijete spužvastu papučicu. Nizak nivo tečnosti često je posljedica istrošenih pločica jer se klipovi čeljusti isturaju dalje i povlače više tečnosti u čeljust. Ali može značiti i curenje na crijevu, spoju ili samom čeljustu. Ako papučica ode do poda, ne vozite auto.
Tvrda papučica, ona koja se jedva pritisne, ukazuje na problem sa servo pojačivačem kočenja. Servo koristi vakuum iz usisne grane (ili električnu pumpu na novijim autima) da pojača silu vaše noge. Kad servo zakaže, fizički možete zakočiti, ali trebate višestruko veću silu, što u hitnoj situaciji znači duži zaustavni put.
Papučica koja pulsira pod nogom, pogotovo pri kočenju sa veće brzine, znak je da je disk kočnice deformisan. Disk se iskrivio zbog neravnomjernog zagrijavanja i hlađenja, obično nakon dugog kočenja nizbrdo ili naglog hlađenja. Pulsiranje kroz papučicu obično upućuje na zadnje diskove, dok se pulsiranje koje osjećate i na volanu odnosi na prednje.
Ponašanje auta pri kočenju
Simptomi na cijelom vozilu ukazuju na mehanički problem koji prelazi okvir jedne pločice.
Ako auto vuče u stranu kad pritisnete papučicu, jedna strana koči jače od druge. Uzrok može biti zaglavljeni klip čeljusti, začepljeno kočiono crijevo ili neravnomjerno istrošene pločice. Na mokrom putu to može postati ozbiljan problem sa stabilnošću. Ovaj simptom se ponekad preklapa sa drugim uzrocima skretanja, pa ako auto vuče i bez kočenja, pogledajte savjet o volanu koji vuče u stranu.
Primjetno duži zaustavni put znači da kočioni sistem više ne prenosi punu silu na diskove. Može biti kombinacija istrošenih pločica, masne površine diska ili tečnosti koja je primila previše vlage. Vozači koji svakodnevno voze isti auto često ne primijete postupno produžavanje jer se naviknu na novi "osjećaj", pa je korisno povremeno svjesno obratiti pažnju na to koliko rano morate početi kočiti.
Ručna kočnica koja drži slabo ili uopšte ne drži na nagibu ukazuje na istrošene zadnje kočnice (pločice ili pakne, zavisno od sistema) ili na razvučeno uže ručne. Na autima sa električnom parkirnom kočnicom problem je obično u aktuatoru ili u pločicama.
Vizuelni pregled bez dizanja auta
Neke stvari možete provjeriti i sami, bez alata.
Kod većine auta sa aluminijskim felgama pločice su vidljive kroz otvore na felgi. Frikcioni materijal bi trebao biti deblji od 3-4 mm. Ako vidite samo tanki sloj iznad metalnog nosača, vrijeme je za zamjenu. Na disku obratite pažnju na izražen rub na vanjskoj ivici, jer taj rub nastaje jer pločica ne pokriva cijelu površinu diska i nepohabani dio ostane viši. Što je rub veći, disk je potrošeniji.
Kočiona tečnost u prozirnome rezervoaru trebala bi biti bistra ili blago žućkasta. Ako je tamnosmeđa ili skoro crna, primila je previše vlage i izgubila svojstva. Nivo bi trebao biti između oznaka MIN i MAX. Ako je blizu MIN, a niste nedavno radili kočnice, vjerovatno su pločice potrošene dovoljno da su klipovi povukli tečnost u čeljusti.
Kočiona tečnost kao zaboravljena stavka
Kočiona tečnost je higroskopna, što znači da aktivno upija vlagu iz okolnog vazduha kroz mikropore u crijevima i spojnicama. Vlaga u tečnosti snižava tačku ključanja. U normalnim uslovima kočiona tečnost ključa na preko 200 stepeni, ali sa 3-4% vlage ta temperatura pada dovoljno da pri jakom kočenju tečnost može stvoriti mjehur pare. Para je kompresibilna, pa papučica propadne i kočnice ne reaguju.
Vlaga istovremeno izaziva koroziju iznutra, na klipovima čeljusti i unutrašnjim zidovima metalnih vodova. Ta korozija nije vidljiva izvana, ali može dovesti do zaglavljivanja klipa ili curenja.
Tečnost se obično mijenja na 2-3 godine ovisno o klimi, intenzitetu vožnje i tipu tečnosti (DOT 4 brže upija vlagu od DOT 5.1). Zamjena je brza i jeftina u poređenju sa posljedicama. Mnogi vozači nikada ne zamijene tečnost jer "auto koči normalno", a zapravo nikad ne testiraju tačku ključanja.
Šta se mijenja zajedno i zašto
Pločice se uvijek mijenjaju po osovini, lijeva i desna strana istovremeno. Zamjena samo jedne strane dovodi do neravnomjernog kočenja i vuče u stranu. Pločice obično traju 30.000-60.000 km ovisno o stilu vožnje, kvalitetu materijala i terenu. Gradska vožnja sa čestim zaustavljanjem troši pločice brže od magistralne.
Diskovi traju duže, obično 2-3 kompleta pločica, ali kad debljina diska padne ispod proizvođačevog minimuma, disk se mora zamijeniti zajedno sa pločicama. Stavljanje novih pločica na istrošen disk smanjuje površinu kontakta i ubrzava trošenje novih pločica. Pri svakoj zamjeni pločica mjeri se debljina diska, pa ako je blizu minimuma, sve ide odjednom.
Kočnice su sistem koji je projektovan da radi sa velikim marginama sigurnosti, ali te margine troše se godinama bez da vozač nešto primijeti. Problem nikad nije jedan dan, nego akumulacija koja se u jednom trenutku pokaže kao simptom. Pregled trapa i kočnica je brz način da saznate tačno stanje. Ako ste primijetili lupanje ili udarce preko neravnina uz probleme sa kočenjem, postoji šansa da je dio trapa također istrošen. Zakažite termin i provjerićemo kompletno stanje za petnaest minuta.