Vozite se i primjećujete da auto blago vuče u jednu stranu, čak i kad ne kočite. Na semaforu osjetite miris zagorjelog, a jedan felga je znatno toplija od ostalih. Ovo nisu istrošene pločice, nego vrlo vjerovatno zaglavljena kočiona čeljust. Problem je čest, može biti opasan, a ako se uhvati na vrijeme, popravka ne mora biti komplikovana.
Šta čeljust radi i zašto se zaglavi
Kočiona čeljust je metalno kućište koje obuhvata kočioni disk. Unutar nje se nalazi klip (piston) koji pritišće pločicu na disk kad stisnete papučicu kočnice. Kad otpustite papučicu, klip bi se trebao povući nazad, a pločica se odmakne od diska. Kod čeljusti sa plutajućim nosačem postoje i vodeći zatici, to su dva metalna klizača koji omogućavaju da se čeljust pomjera lijevo-desno i ravnomjerno pritišće obje pločice.
Problem nastaje kad se klip ili vodeći zatici zaglave. Klip korodira unutar svog ležišta i više ne može klizati nazad. Vodeći zatici se osuše, izgube mazivo i blokiraju. U oba slučaja rezultat je isti: pločica ostaje pritisnuta na disk i nakon što ste pustili kočnicu.
Simptomi po kojima ćete prepoznati zaglavljenu čeljust
Najočitiji simptom je da auto vuče u stranu tokom vožnje, ne samo pri kočenju. Zaglavljeni točak se konstantno koči, pa stvara otpor koji skreće vozilo. Ovo se lako pomiješa sa problemom trapa ili geometrije, ali postoji jednostavan test: nakon 15-20 minuta vožnje oprezno dodirnite felge. Ako je jedna osjetno toplija od ostalih, to je jasan znak da kočnica na tom točku radi i kad ne bi trebala.
Drugi simptomi uključuju neujednačeno trošenje pločica, jednu pločicu na istoj čeljusti koja je tanja od druge. Vozilo može i slabije ubrzavati, jer se zaglavljeni točak ponaša kao stalno aktivirana kočnica koja troši snagu motora i gori gorivo.
U krajnjem stadiju osjetićete izrazit miris zagorjelih kočnica, a može se pojaviti i dim oko zahvaćenog točka. Ako se to desi, stanite čim je bezbijedno. Pregrijane kočnice gube efikasnost, a postoji i rizik od zapaljenja kočione tečnosti.
Zašto je ovo čest problem na našim putevima
Sol i abrazivni materijal koji se zimski razbacuju po putevima su glavni neprijatelji kočione čeljusti. Slana voda prodire ispod zaštitnih gumica (manžetni) na klipu i vodećim zaticima, a onda korozija radi svoje. Bosanskohercegovačka klima sa vlažnim zimama i velikim temperaturnim razlikama ubrzava ovaj proces.
Posebno su ugrožena vozila koja dugo stoje. Sezonski automobili, vikend vozila ili auti koji sedmicama stoje u garaži razvijaju koroziju na klipu upravo zato što se kočnice ne koriste. Paradoksalno, redovna vožnja i kočenje djelomično čiste disk i čeljust od površinske korozije.
Kako provjeravamo čeljust u radionici
Provjera kreće podizanjem vozila i skidanjem točkova. Ručno provrtimo disk i osjetimo da li se vrti slobodno ili ima otpor. Ako disk ne želi da se okreće, ili se okreće uz karakteristično struganje, to je prvi indikator.
Zatim provjeravamo da li se klip čeljusti može glatko potisnuti nazad specijalnim alatom. Ako pruža prejak otpor ili se uopšte ne pomjera, klip je zaglavljen. Kod plutajućih čeljusti testiramo i vodeće zatike, izvlačimo ih i gledamo da li klize glatko ili su suhi i korodirani. Vizuelno pregledamo i zaštitne gumice: ako su pukle, rasušene ili oštećene, vlaga je sigurno ušla unutra.
Pri zamjeni pločica uvijek provjeravamo da li se klip vraća glatko i da li vodeći zatici klize slobodno. To je dio posla koji mnoge radionice preskaču, a upravo tu počinje problem.
Može li se popraviti ili mora nova čeljust
Ako je kućište čeljusti neoštećeno, moguće je uraditi repas, očistiti klip, zamijeniti zaštitne gumice i staviti novi klip ako je stari previše korodiran. Ovo je ekonomičnije rješenje i na mnogim autima daje odličan rezultat.
Međutim, na starijim vozilima gdje je korozija zahvatila i samo kućište, sigurnija opcija je nova ili kvalitetno reparisana čeljust. Cijena zavisi od modela i stanja, javite se za procjenu.
Bitno je znati da se čeljusti uvijek mijenjaju u paru, lijeva i desna na istoj osovini. Zamjena samo jedne strane bi dovela do neravnomjernog kočenja.
Kako spriječiti da se čeljust zaglavi
Prevencija se svodi na nekoliko stvari koje ne zahtijevaju veliki trud ni budžet.
- Redovna zamjena kočione tečnosti. Kočiona tečnost upija vlagu iz vazduha tokom vremena, a ta vlaga izaziva koroziju iznutra. Preporučeni interval je svake 2-3 godine, ovisno o proizvođaču i uslovima vožnje.
- Podmazivanje vodećih zatika pri svakoj zamjeni pločica. Ovo je ključno, ali se mora koristiti isključivo silikonska mast namijenjena za kočnice. Obična mast ili bakarna pasta mogu oštetiti zaštitne gumice i pogoršati situaciju.
- Vizuelna kontrola zaštitnih gumica (manžetni) na klipu i zaticima pri svakom servisu kočnica. Pukla gumica je rani znak da će vlaga ući i pokrenuti koroziju. Zamjena gumice na vrijeme košta malo, a štedi od skupe zamjene čeljusti kasnije.
- Ako auto duže stoji, povremeno ga provezite i nekoliko puta jače zakočite. Ovo pomaže da se površinska korozija skine sa diskova i da klip napravi svoj hod.
Zaglavljena čeljust nije kvar koji nestaje sam od sebe. Ako primijetite bilo koji od opisanih simptoma, zakažite termin i provjerimo kočnice na vrijeme. Bolje je reagovati na prvi znak nego čekati dim i miris zagorjelog.