Ručna kočnica više ne drži auto na padini ispred kuće, a pedal kočnice vam se čini malo dublji nego prošle godine? Ako vozite Polo, Fabiu, Clio, Corsu, Punto ili stariji Golf, vjerovatno imate bubanj kočnice na zadnjim točkovima, a one šalju signale drugačije od diskova sprijeda. U ovom savjetu prolazimo kroz simptome istrošenih pakni, tihi kvar kočionog cilindra i ono što ručna kočnica otkriva o stanju zadnje osovine.
Zašto bubanj kočnice i dalje postoje na zadnjim točkovima
Mnogi voze decenijama i ne znaju da im je zadnja osovina i dalje na bubnjevima, jer ih kočnica sprijeda nadjačava u svakodnevnoj vožnji. Razlog što proizvođači zadržavaju bubanj sistem je jednostavan. Zadnja osovina preuzima manji dio sile kočenja, oko trećinu, pa nije ekonomski opravdano stavljati skupe diskove i kalipere na točak koji radi manje posla.
Bubanj kočnica ima i jednu praktičnu prednost koju disk nema, a to je integrisana ručna kočnica. Sajla ručice povlači polugu unutar bubnja, koja razmiče pakne i zaglavljuje točak. Zato vozila popularna u BiH, od Polo i Fabia generacija do Renault Clio, Opel Corsa i Fiat Punto, i dalje koriste klasičan bubanj sa sajlom, prije nego elektronsku parking kočnicu koja se vidi na skupljim limuzinama.
Drugim riječima, bubanj nije zastarjela tehnologija nego prosto rješenje za posao koji nije težak. Ali, kao i sve mehaničko, ima svoje slabe tačke koje treba prepoznati na vrijeme.
Simptomi istrošenih pakni i oštećenog bubnja
Pakne, ili kako ih struka zove kočione obloge, troše se sporije od prednjih pločica jer rade manji dio kočenja. Ipak, kad istanje preko propisane granice, počinju davati jasne znake. Najčešći je struganje ili metalni udarci pri laganom kočenju, posebno na malim brzinama kad krećete iz parkinga. To je obloga koja se istrošila do nosača i metalni dio počinje da grebe bubanj iznutra.
Drugi čest simptom je vučenje vozila u stranu pri kočenju, ali samo na zadnjoj strani, što ćete osjetiti kao blago zanošenje krme dok ostatak auta ide pravo. Tu je obično jedna pakna u znatno gorem stanju od druge, ili je jedan bubanj pregrijan pa hvata neravnomjerno.
Treći znak je miris pregrijane gume nakon dužeg sporog kočenja niz brdo. Bubanj zadržava toplotu i prašinu unutar sebe, za razliku od diska koji se hladi vazduhom, pa dugotrajno laganje pedala niz Vlašić ili Manjaču može potpuno staklasati pakne i uništiti ih za jednu vožnju. Naučite se kočiti odmjereno, kraćim ali jačim potezima, umjesto da držite nogu na pedali kilometrima.
Sam bubanj ima utisnut maksimalni dozvoljeni unutrašnji prečnik, najčešće na vanjskoj strani, na primjer 200,9 mm za bubanj nominalnog 200 mm. Kad mehaničar mikrometrom izmjeri da je prešao tu granicu, bubanj se mijenja. Struganje na strugu na modernim tankim bubnjevima više nije rutinska procedura, jer zid postane previše tanak da bezbjedno prenosi silu.
Kvar kočionog cilindra, curenje, blokada i jedan topao točak
Najčešći tihi kvar koji vidimo na bubanj kočnicama nije habanje pakni nego curenje kočionog cilindra, odnosno radnog cilindra koji pritiskom kočione tečnosti razmiče pakne prema bubnju. Vremenom gumice unutar cilindra popuste, tečnost počne polako curiti, i kada otvorimo bubanj, sve unutra je natopljeno. Pakne se zamaste, izgube koeficijent trenja i prestanu hvatati, iako vizuelno još imaju materijala.
Drugi mod kvara cilindra je blokada, kada se klip zaglavi u izvučenom položaju. Tada pakna ostaje pritisnuta na bubanj i nakon što pustite pedal, što se manifestuje kao jedan jako topao točak nakon kraće vožnje. Stavite ruku blizu felge poslije par kilometara. Ako je samo jedna strana vruća, a druga hladna, vrlo vjerovatno gledate u blokiran cilindar.
Zbog toga rješenje nikad nije samo zamjena pakni. Ako su pakne natopljene tečnošću, mora se mijenjati i izvor, dakle cilindar ili minimalno njegove kompletice, te povratne opruge koje se često predaju nakon godina rada na toploti.
Kako ručna kočnica otkriva stanje zadnjih kočnica
Ručna kočnica je vaš najbolji dijagnostički alat za zadnje bubnjeve, a većina vozača to ne koristi. Ako ručica putuje skoro do kraja prije nego što auto stane na padini, ili ne drži uopšte, prvi krivac nije sajla nego samopodešavač unutar bubnja. To je mali nazubljeni mehanizam koji automatski kompenzuje habanje pakni, pomjerajući ih bliže bubnju kako se obloga troši.
Kod vozila koja se rijetko parkiraju na ručnu, samopodešavač zarđa i prestane raditi, pa pakne ostaju u poziciji koju su imale prije par godina. Sajla onda mora preći ogroman put da bi ih primakla bubnju, što daje osjećaj duboke i bezvoljne ručice. Lijek je čišćenje i podmazivanje samopodešavača prilikom servisa, ili njegova zamjena ako je već nepovratno zaglavljen.
Praktičan savjet koji produžava život cijelog sklopa. Koristite ručnu kočnicu svaki put kad parkirate auto, čak i na ravnom. Pokret zatezanja i otpuštanja sajle aktivira samopodešavač i tjera mehanizam da radi, što ga drži živim i čistim mnogo duže nego kod onih koji se oslanjaju samo na prvu brzinu.
Kada na servis i šta se mijenja u kompletu
Vozilo sa neispravnim zadnjim kočnicama ne prolazi tehnički pregled, jer rampa mjeri silu kočenja po osovini i ručna mora pokazati dovoljnu snagu na zadnjoj. Ne čekajte dakle kontrolu da otkrijete problem, posebno ako primjećujete bilo koji od gornjih simptoma.
Kad se bubanj jednom otvori, mijenja se uvijek u kompletu po osovini, na oba točka. To znači obje pakne lijevo i desno, povratne opruge, kompletice unutar cilindra ili cijeli cilindar ako je već procurio, te eventualno sam bubanj ako je prešao maksimalni prečnik ili je pukao. Razlog za parnu zamjenu je jednostavan. Nove pakne sa jedne strane i istrošene sa druge daju neravnomjerno kočenje, što opet vraća vučenje u stranu.
Ako niste sigurni u kakvom su stanju vaše zadnje kočnice, zakažite termin i otvorićemo bubanj na licu mjesta. Bolje je provjeriti sada nego saznati na rampi ili, još gore, na padini.