Primijetili ste da nivo rashladne tečnosti u ekspanzionoj posudi lagano opada, pa dolijevate antifriz svaki mjesec ili dva. Možda je na instrument tabli bljesnula lampica temperature ili upozorenje za nivo tečnosti. Prije nego što zaključite najgore, vrijedi razumjeti kuda antifriz zapravo može nestajati i koliko je to hitno.
Koliko je normalno da antifriz nestaje
Rashladni sistem nije hermetički zatvoren u apsolutnom smislu. Čep ekspanzione posude ima ventil koji pri prekomjernom pritisku ispušta mali dio pare. Tokom godina, to može uzrokovati pad nivoa za nekoliko milimetara. Ako jednom godišnje dolijete malo antifriza do oznake MAX, to je sasvim očekivano ponašanje.
Međutim, ako nivo pada vidljivo iz mjeseca u mjesec, ili morate dolijevati češće od jednom godišnje, negdje u sistemu postoji propuštanje. Pitanje je samo da li je curenje vanjsko (vidljivo) ili unutrašnje (skriveno). Način na koji se traži uzrok zavisi upravo od te razlike.
Vanjsko curenje: vidljivi tragovi ispod auta i pod haubom
Vanjsko curenje je češće i lakše za uočiti. Tražite lokvu ili vlažne tragove ispod auta nakon što je stajao preko noći. Boja antifriza pomaže: zelena, ružičasta ili narančasta mrlja na betonu nije ulje. Evo najčešćih krivaca.
Gumena crijeva rashladnog sistema pucaju od starosti, toplote i vibracija. Najčešće popuste na spojevima gdje se crijevo steže obujmicom na hladnjak ili na motor. Ponekad se čak i spolja vidi napukla guma na crijevu, ali često je pukotina sitna i vidljiva tek kad je sistem pod pritiskom.
Vodena pumpa ima drenažni otvor koji namjerno propušta kada interna brtva počne popuštati. Kapljice antifriza ispod pumpe su jasan signal da je zamjena blizu. Ignorisanje ovog znaka rizikuje potpuni kvar pumpe, a time i pregrijavanje motora u vožnji.
Hladnjak je izložen kamenju, soli i vibracijama. Plastični nosači gornjeg i donjeg dijela hladnjaka su česta tačka pucanja, pogotovo na autima starijim od 8-10 godina. Metalni dio može korodirati iznutra i propuštati na jedva vidljivim mjestima, naročito u donjem dijelu gdje se nakuplja nečistoća.
Grijač kabine (mali hladnjak unutar ventilacionog sistema) curi tiho i podmuklo. Klasičan simptom je vlažan tepih na strani suvozača i sladunjav miris antifriza kada uključite ventilaciju. Mnogi vozači mjesecima ne povežu mokri tepih sa gubitkom antifriza jer ne očekuju curenje unutar kabine.
Jedna važna napomena: ljeti se ispod auta ponekad pojavi lokva čiste vode koja nema boju ni miris. To je najčešće kondenz sa klima uređaja i nema nikakve veze sa rashladnim sistemom. Ako je tečnost prozirna i bez mirisa, to je potpuno normalna pojava i nema razloga za brigu.
Unutrašnje curenje: antifriz odlazi u motor
Ovo je scenarij koji vozači s pravom ne vole čuti. Antifriz nestaje, ali nigdje ispod auta nema ni kapi. Ako je curenje unutrašnje, tečnost odlazi u cilindre ili u ulje, umjesto na pod garaže.
Najčešći uzrok je puknuta ili propala zaptivka glave motora. Tipični znaci su bijeli, gusti dim iz auspuha koji miriše na slatko, te pjena ili emulzija boje kafe na unutrašnjoj strani poklopca za ulje. Oba simptoma govore da se antifriz miješa sa sagorjevanjem ili sa uljem, a nijedan od ta dva scenarija nije bezopasan za motor.
U rjeđim slučajevima može biti napuknut sam blok motora ili glava. To se obično dešava nakon ozbiljnijeg pregrijavanja kada metal pretrpi termičku deformaciju. Dijagnostika je slična kao kod zaptivke, ali popravka je znatno složenija i skuplja.
Još jedan znak koji vozači ponekad primijete je gubitak snage ili neravnomjeran rad motora. Antifriz u cilindru otežava sagorijevanje i može uzrokovati preskakanje na jednom cilindru. Ako uz nestajanje antifriza motor počne nejednako raditi, to je dodatna potvrda unutrašnjeg curenja.
Ako primijetite bijeli dim ili pjenu na poklopcu, nemojte dugo voziti. Svaki kilometar sa mješavinom antifriza i ulja dodatno oštećuje ležajeve i klipove.
Čep ekspanzione posude i pritisak u sistemu
Čep ekspanzione posude (ili čep hladnjaka, ovisno o konstrukciji) djeluje kao regulator pritiska. U ispravnom sistemu, pritisak je tipično 1,0 do 1,4 bara, što podiže tačku ključanja rashladne tečnosti na preko 120 stepeni. Kada čep ne drži zadani pritisak, tečnost ključa na nižoj temperaturi i isparava kroz ventil mnogo brže nego što bi trebala.
Rezultat je postepen gubitak antifriza bez vidljivog curenja i bez unutrašnje kontaminacije. Vozač misli da je sve u redu, a zapravo čep ne radi svoj posao. Zamjena čepa košta simbolično, ali ga rijetko ko provjerava jer izgleda kao nebitna plastika. Upravo zato je čep jedan od prvih elemenata koji se testiraju na pritisnom testu.
Kako se u radionici traži curenje (pritisni test)
Standardna dijagnostička procedura je pritisni test rashladnog sistema. Motor se ostavi da se ohladi, a zatim se na otvor ekspanzione posude montira adapter sa manometrom. Sistem se napumpa na radni pritisak i prati se da li pritisak pada tokom narednih minuta.
Ako pritisak drži stabilno, sistem je hermetičan i gubitak je vjerovatno bio samo čep ili minimalno isparavanje. Ako pritisak pada, a negdje se pojavi vlažan trag ili kapljica, pronašli smo vanjsko curenje. Ako pritisak pada, a nigdje nema vidljivog curenja, to upućuje na unutrašnje curenje kroz zaptivku glave ili pukotinu u bloku.
Cijela procedura traje petnaestak minuta i ne zahtijeva rastavljanje motora. Daje jasan odgovor umjesto nagađanja, što je naročito važno jer unutrašnje i vanjsko curenje traže potpuno različite popravke i različite budžete.
Koliko je hitno reagovati
Ako dolijevate antifriz jednom u par mjeseci i nema drugih simptoma, situacija nije kritična, ali ni bezopasna. Svaki put kad nivo padne ispod minimuma, postoji rizik od pregrijavanja u najgorem trenutku, recimo u koloni po vrućini ili na dugom putu.
Bijeli dim iz auspuha, pregrijavanje ili pjena na poklopcu za ulje su znaci za hitnu reakciju. U tom slučaju bolje je auto dovesti na dijagnostiku nego nastaviti voziti i riskirati ozbiljnu štetu na motoru koja može koštati višestruko više od same popravke curenja.
Još jedan detalj koji mnogi zanemare: nikad ne dolijevajte čistu vodu umjesto antifriza osim u krajnjoj nuždi na putu. Voda ne štiti od korozije iznutra i zamrzava na nuli. Uvijek dolijevajte odgovarajući tip antifriza prema specifikaciji vašeg auta (G11, G12, G13 ili ekvivalent), a idealno istu boju i standard koji je već u sistemu. Miješanje različitih tipova može izazvati hemijsku reakciju i stvaranje taloga koji začepljuje kanale.
Ako niste sigurni odakle gubi, svratite u radionicu. Pritisni test pokaže za petnaestak minuta da li sistem drži i gdje tačno propušta, bez nagađanja i bez nepotrebnog rastavljanja.