Imate auto sa start-stop sistemom, akumulator vam je crkao poslije nepunih godinu dana, otišli ste u prvu prodavnicu i kupili „običan” akumulator iste voltaže i kapaciteta. Za par mjeseci ista priča. Niste vi krivi, niste imali peh, niste dobili lošu seriju. Problem je u tome što start-stop auto traži posebnu vrstu akumulatora, a u prodaji ih ima dvije: EFB i AGM. Evo kako se razlikuju, kako da znate koji ide u vaš auto i koje greške viđamo svake sedmice u radionici.
Zašto običan akumulator ne valja za start-stop
Klasičan olovni akumulator (onaj koji decenijama ide u svaki auto) napravljen je da motor upali nekoliko puta dnevno i da onda alternator polako dopunjava ono što je potrošeno. Start-stop sistem mu radi posve drugačiji posao. Motor se gasi na svakom semaforu, u koloni, ispred škole, pa se za par sekundi opet pali. To znači desetine, čak i stotine paljenja u toku jedne vožnje, i sve to dok je akumulator djelimično prazan jer se klima, radio, grijanje sjedišta i ostalo i dalje napajaju iz njega dok motor stoji.
Klasičan akumulator takav režim trpi šest do dvanaest mjeseci, pa popusti. Kapacitet mu padne, sulfati se natalože na pločama i vozač onda misli da je dobio loš akumulator. Nije dobio loš akumulator, dobio je pogrešan akumulator za svoju vrstu auta.
EFB akumulator, šta je i za koja vozila
EFB znači Enhanced Flooded Battery, što bi se prevelo kao pojačan tečni akumulator. Konstruktivno je vrlo sličan klasičnom: ima tečan elektrolit (sumpornu kiselinu) i olovne ploče. Razlika je u tome što su ploče deblje, čvršće povezane i obložene posebnom mrežicom koja sprečava da se aktivni materijal raspe pri čestim ciklusima punjenja i pražnjenja.
EFB izdrži otprilike 75 do 85 hiljada paljenja, što je tri do četiri puta više od klasičnog akumulatora. Ugrađuje se u jednostavnije start-stop sisteme, najčešće u manje gradske automobile, manje benzince i dizelaše bez naprednih sistema rekuperacije. Ako imate, recimo, neki gradski hečbek sa start-stop sistemom i bez velikih dodatnih potrošača, vjerovatno je u njemu fabrički bio EFB.
AGM akumulator, šta je i kada je obavezan
AGM znači Absorbent Glass Mat, akumulator sa elektrolitom upijenim u staklena vlakna. Nema tečnog elektrolita koji se ljulja unutra, sve je čvrsto i zatvoreno (zato se ovaj tip još zove i VRLA, Valve Regulated Lead Acid, akumulator sa ventilom za regulaciju). AGM podnosi mnogo dublja pražnjenja, brže prima struju iz alternatora i izdrži oko 130 do 140 hiljada paljenja.
AGM je obavezan na vozilima sa naprednim start-stop sistemima, posebno onim koji imaju rekuperaciju kočione energije (auto puni akumulator dok kočite ili usporavate). Tu spadaju brojni noviji modeli BMW-a, Mercedesa, Audija, ali i mnogi Ford, Volvo, Opel i drugi modeli sa bogatijom opremom. Posebno ako imate dosta električnih potrošača u prtljažniku ili pod sjedištem (subwoofer, dodatne svjetiljke, grijač), velika je šansa da je u autu fabrički AGM.
Kako da znate koji tip ide u vaš auto
Najpouzdaniji način je pogledati na sam akumulator koji je sada u autu. Tražite oznake AGM, EFB, START-STOP ili VRLA, obično ih piše krupno na gornjoj naljepnici, ponekad i na bočnoj strani. Ako piše AGM, novi mora biti AGM. Ako piše EFB, smijete staviti EFB ili nadograditi na AGM. Ako ne piše ništa od toga, a auto ima start-stop sistem, ne znači da je u redu staviti klasičan akumulator, znači da je neko prije vas već pogriješio.
Drugi pouzdan izvor je servisna knjižica ili katalog akumulatora kod ozbiljnog dobavljača; tu se po VIN broju ili po modelu motora nedvosmisleno vidi šta je fabrika ugradila. Treći način, ako niste sigurni, je da svratite u radionicu i da vam mi pročitamo podatke iz auta i provjerimo originalnu specifikaciju.
Bitno pravilo: EFB se može zamijeniti AGM-om kao nadogradnja, to nije problem. Obrnuto ne smije. Ako je auto fabrički imao AGM, a vi stavite EFB ili klasičan akumulator, elektronika auta očekuje krivulju punjenja AGM-a (drugačiji napon, drugačiji režim) i pokvariće novi akumulator za par mjeseci.
Česte greške pri kupovini i zamjeni
Prva i najveća greška je odlazak u prodavnicu sa pristupom „daj mi nešto od 12 V i 70 Ah”. Voltaža i kapacitet su tek pola priče, tip akumulatora i CCA (Cold Cranking Amperes, struja hladnog starta) moraju se poklopiti sa fabričkom specifikacijom. Druga greška je „nadograđivanje” na veći Ah bez razloga, recimo umjesto fabričkih 70 Ah uzeti 90 Ah jer „bolje da je jači”. Alternator i regulator napona su podešeni na originalni kapacitet, prevelik akumulator se neće pravilno puniti i kraće će trajati nego što bi trebao.
Treća greška, koju vidimo skoro svake sedmice, je da vozač sam odveže klemu, stavi novi akumulator i ode kući. Na većini novijih vozila to nije dovoljno. Sistem za upravljanje akumulatorom (BMS, Battery Management System) pamti starost i stanje starog akumulatora, i nastaviće se ponašati kao da je novi akumulator isti taj iskorišteni komad. To znači da neće pravilno puniti novi akumulator, a često će ugasiti i samu start-stop funkciju. Zato je nakon zamjene potrebno uraditi BMS registraciju preko dijagnostičkog uređaja, da auto „upozna” novi akumulator.
Šta radimo u servisu kad mijenjamo akumulator
Postupak je uvijek isti, bez prečica. Prvo provjerimo kojem tipu pripada akumulator koji je u autu i šta proizvođač traži. Drugo, biramo novi akumulator iste vrste (EFB ili AGM), istog kapaciteta i istog ili veoma bliskog CCA. Treće, prije skidanja stare baterije priključujemo pomoćno napajanje da se ne izgube postavke računara, kodovi radija i podaci u modulima. Četvrto, nakon ugradnje radimo BMS registraciju preko dijagnostike kako bi auto pravilno punio i upravljao novim akumulatorom. Na kraju mjerimo napon i ispravnost punjenja na alternatoru, jer ako alternator ne puni kako treba, nijedan akumulator vam neće trajati.
Akumulator je jedan od onih dijelova gdje se štednja na pogrešnom mjestu obično plati duplo. Ako niste sigurni koji tip ide u vaš auto, ili ste već stavili novi pa vam se ponaša čudno, svratite u radionicu da provjerimo. Bolje je raščistiti to sada nego za par mjeseci ostati ispred zgrade sa autom koji neće da upali.