Kočnice: simptomi istrošenih pločica i diskova koje ne smijete ignorisati

Auto i dalje staje, pa mislite da je sve u redu. Onda jednog jutra moraš naglo zakočiti pred raskrsnicom, pedala ode dublje nego inače, čuje se škripa, i odjednom shvataš da je razdaljina do kraja kočenja porasla za nekoliko metara. Kočnice su jedini sistem na automobilu koji ti otkriva svoju istrošenost tek u trenutku kad ti najviše treba. Zato znakove treba čitati ranije, dok je auto miran, a ne u panici.

U Banja Luci u radionicu kod Nedje često dolaze ljudi koji su sedmicama slušali zvuk i mislili da će proći. Ne prolazi. Pločica koja škripi danas, sutra grebe metalom po disku, prekosutra ti je trošak duplo veći. Ovaj tekst je zato napisan da prepoznaš šta zaista znače simptomi, šta je hitno, šta može da sačeka par dana, i šta uopšte radimo kad rastavimo točak na servisu.

Zašto se kočnice troše, a auto i dalje staje

Kočione pločice su frikcioni materijal koji se prislanja na disk i pretvara kretanje u toplotu. Svako kočenje skida malo materijala. Što više kočiš, što više nosiš teret, što je više brda i gradske vožnje, to se sloj brže smanjuje. Sloj nove pločice je obično oko 10-12 milimetara, a granica kad se mora mijenjati je oko 2-3 milimetra.

Problem je što auto ne staje "naglo lošije". Pad efikasnosti je postepen. Dok god ima i milimetra frikcionog materijala, kočnice rade neki posao. Vozač se navikne, mozak prilagodi pritisak na pedalu, i niko ne primijeti razliku. Razlika se primijeti tek u jednoj situaciji: kad neko stane ispred tebe i ti gaziš kočnicu do daske. Tu te čeka razlika od deset metara, koja se mjeri u tome da li si stao ili si nekome ušao u prtljažnik. Zbog toga se kočnice ne mogu provjeravati po osjećaju vozača. Moraju se mjeriti.

Dodatni problem je toplota. Pločice koje su tanke se brže pregrijavaju, a kad se pregriju, frikcija pada još više. To je pojava koju mehaničari zovu brake fade. U dužem nizbrdici sa istrošenim pločicama može da ti kočnica praktično nestane na pola puta. Zato je fraza "još uvijek staje" najopasnija stvar koju vozač može sebi reći.

Simptomi istrošenih kočionih pločica

Kočnice najavljuju kraj života na nekoliko prilično specifičnih načina. Nije sve isto i nije sve jednako hitno, ali svaki od ovih znakova zaslužuje da odeš na pregled.

Visoki, oštar pisak pri kočenju. Većina kvalitetnih pločica ima ugrađen metalni jezičak koji počne strugati po disku kad se materijal istanji do granice. Zvuk je namjerno neugodan. To je auto koji ti viče da je vrijeme.
Grebanje, brušenje metala po metalu. Ovo je faza poslije pisaka. Frikcioni materijal je potpuno otišao i nosač pločice grebe direktno po disku. Svaki put kad pritisneš pedalu praviš nove žljebove na disku. Ovo nije za sutra, ovo je za danas.
Pedala koja je mekša ili niža nego ranije. Ako moraš pritisnuti dublje da bi auto stao, ili pedala "ide u dno", to nije normalno trošenje pločica nego znak da nešto u sistemu nije u redu (vazduh u sistemu, curenje tečnosti, problem sa glavnim cilindrom).
Duži put kočenja. Primjećuješ na kružnom toku da moraš ranije stati, ili pred semaforom češće gaziš jače. To je jedan od najtežih simptoma za vjerovati jer je postepen, ali je realan.
Lampica kočnica na tabli. Zna da se upali iz dva razloga: sistem je detektovao pad nivoa kočione tečnosti (često znak istrošenih pločica jer se klipovi u čeljustima izvuku dalje), ili je senzor istrošenosti pločica javio kraj.
Auto vuče u stranu pri kočenju. Najčešće znači da je jedna strana radi, a druga ne, ili da je čeljust zaglavila. Opasno na mokrom kolovozu i kad moraš naglo reagovati.
Pločica se vidi kroz felgu i tanka je. Ako kroz otvore na felgi vidiš tanki sloj frikcionog materijala (manji od oko 3 milimetra), vrijeme je za pregled. Ispod 2 milimetra je vrlo blizu tačke kad počinje šteta na disku.

Ako prepoznaješ više od jednog znaka u isto vrijeme, ne čekaj. Kod nas u radionici prvo izmjerimo, pa ti tačno kažemo gdje stojiš. Više o ranim znakovima našli smo u tekstu kako prepoznati da su kočnice za servis, koji je dobra dopuna ovome.

Simptomi istrošenih i deformisanih diskova

Disk se može trošiti, kriviti i pucati. Svaki od tih kvarova ima svoj prepoznatljiv potpis.

Pulsirajuća pedala pri kočenju. Osjećaš kako ti pedala "udara" pod nogom kad pritisneš. To je gotovo uvijek iskrivljeni disk. Disk se iskrivi kad se neravnomjerno zagrije i ohladi, recimo poslije dugog kočenja nizbrdo praćenog ulaskom u baricu vode, ili kad pločice prenose toplotu samo na jednu zonu diska.
Treperenje volana na većoj brzini, pojačano pri kočenju. Klasičan znak prednjeg diska koji više nije ravan. Na 90-100 km/h osjetiš lagani drhtaj, a kad pritisneš kočnicu drhtaj postane jasan. Ovaj simptom ljudi često brkaju sa balansiranjem točkova ili istrošenim sponama, pa je dobro da provjeri neko ko zna razliku.
Vidljivi žljebovi i ureze na površini diska. Ako pogledaš disk kroz felgu i vidiš duboke koncentrične brazde, frikcioni materijal je ostavio trag preko granice koja se još može poravnati. Tu disk treba zamijeniti, ne poravnavati.
Rđa na samoj kontaktnoj površini diska. Površinska korozija po rubovima diska je normalna i nestane poslije par kočenja. Ali ako je rđa prešla u zonu gdje pločica nasjeda i tu i ostala, znači da disk nije korišten dovoljno dugo, ili je auto stajao mjesecima, i kontaktna površina je propala.
Disk je tanji od minimuma proizvođača. Svaki disk ima utisnutu oznaku MIN TH sa minimalnom debljinom u milimetrima. Ako mikrometar pokaže manje od te brojke, disk ne smije više raditi, bez obzira kako izgleda. Pregrijava se i može pući.

Iskrivljeni i istanjeni diskovi su čest razlog zašto vozač osjeti vibracije ne samo u kočenju nego i u običnoj vožnji. O tome smo pisali u savjetu lupanje preko rupa: šta najčešće strada na trapu i vješanju jer se simptomi često miješaju, a uzrok je drugi.

Zašto istrošene pločice ubijaju diskove

Ovo je tehnička stvar koja vozaču često nije jasna, pa odlaže zamjenu pločica misleći da kupuje vrijeme. Ne kupuje. Frikcioni materijal pločice ima prirodnu svrhu da bude potrošni dio. Ispod tog materijala je metalni nosač, čeličan ili sinterovan. Kad se frikcija istroši do nule, taj metalni nosač počinje grebati direktno po disku. Disk je takođe metal, ali tanji i namijenjen da odvodi toplotu, ne da bude površina za grebanje.

Šta se događa kroz nekoliko desetina kilometara grebanja? Disk dobije duboke žljebove. Kad se u te žljebove stavi nova pločica, ona ne nasjeda na cijelu površinu nego samo na vrhove žljebova, pa kočnice rade slabo. Disk se pregrijava lokalno i krivi se. Kontaktna površina se i dalje smanjuje. Na kraju i pločica i disk moraju ići u smeće.

To je najčešći razlog zašto ljudi misle da su zamijenili pločice "i ništa nije bolje". Nije bolje jer disk više nije sposoban da prenese silu. Trebalo je mijenjati i jedno i drugo. Pločica zamijenjena na vrijeme čuva disk. Disk koji nije pregrijavan i nije izgreban traje znatno duže. Prevod ovoga na novčanik je jednostavan: zamjena pločica na vrijeme štedi novac na disku, na čeljustima koje se mogu zaglaviti od pregrijavanja, i na kočionoj tečnosti koja kuhanjem gubi sposobnost prenosa pritiska.

Šta vozači često brkaju sa istrošenim kočnicama

Nisu svaki zvuk i svaka vibracija znak da pločice idu. Evo nekoliko situacija koje su drugačije pa treba znati razliku.

Kratki pisak ujutro nakon kiše. Tanki sloj rđe je preko noći legao na disk. Prvih par kočenja ga skinu i zvuk nestane. Ako se ne ponovi tokom dana, nije problem.
Grebanje samo prvih sto metara nakon parkiranja u garaži preko noći. Ista priča, površinska vlaga.
Lampica ručne kočnice se pali povremeno, a pedala je čvrsta. Često je problem u kontaktu poluge ručne ili u senzoru, ne u sistemu. Treba provjeriti, ali nije isto što i lampica koja prati pad nivoa tečnosti.
Pedala koja "tone" u stojeću nogu na semaforu. Ovo je obično znak curenja kočione tečnosti ili kvara glavnog cilindra. Hitno, ali drugačiji kvar nego pločice.
Jedan točak je vruć poslije vožnje. Čeljust je vjerovatno zaglavila i pločica se ne odvaja od diska. Auto vuče u stranu, gorivo skače, kočnica radi neprestano. To pločice neće riješiti. Treba servis čeljusti.
Vibracija u volanu na 100 km/h koja nestaje kad pritisneš kočnicu. To nije disk. To je najčešće balans ili spone.

Razlika između sličnih simptoma je razlog zašto se ne radi "popravka po telefonu". Mehaničar mora vidjeti, čuti i izmjeriti. U Banja Luci to znači dolazak na pregled u radionicu, gdje se sve provjerava redom, bez nagađanja. Ako te zanima šta još ne treba ignorisati, vrijedi pročitati i šta nikako ne ignorisati na automobilu.

ABS, ESP i lampice elektronskih sistema

Moderni automobili imaju ABS (sistem protiv blokiranja točkova), ESP (stabilnost) i razne pomoćne sisteme za kočenje (HBA, EBD). Kad se na tabli upali žuta lampica nekog od ovih sistema, kočnica radi mehanički kao i prije, ali pomoć elektronike je isključena. Praktično, u običnoj vožnji nećeš ništa osjetiti. U hitnoj situaciji, recimo naglo kočenje na ledu ili u krivini, razlika može biti ogromna jer ti više nije pomognuto.

Razlog za palež ovih lampica je obično jedan od senzora brzine točka (ABS senzor), oštećena žica do senzora, ili problem sa modulom. Nije hitno na nivou "stani odmah", ali nije ni stvar koju treba zaboraviti. Što duže auto vozi sa isključenim ABS-om, to više se može desiti situacija u kojoj će te baš to koštati. Pregled je jednostavan dijagnostikom, kvar se često rješava zamjenom jednog senzora. Više o lampicama uopšte ima u tekstu lampice na tabli.

Kada nastaviti vožnju, a kada zvati šlep

Ovo je dio koji se najviše traži, pa evo jasno:

Stani odmah i zovi šlep ako: čuješ grebanje metala po metalu pri svakom kočenju, pedala ti tone do poda, lampica kočione tečnosti gori crveno, osjetiš miris gorenja iz točka, vidiš dim oko felge, ili auto u kočenju vuče u stranu toliko da gubiš kontrolu. Ovo nije scenarij za "polako ću do kuće". Ovo je scenarij za telefon i šlep.
Vozi pažljivo, ali do servisa istog dana ako: čuješ pisak na svakom kočenju, primjećuješ duži put zaustavljanja, pedala je niža nego juče, lampica kočnica gori žuto. Ne preopterećuj sistem, ne idi autoputem, izbjegavaj dugačke nizbrdice. Idi mirno do nas u Banja Luku, što prije.
Možeš sačekati nekoliko dana ako: čuješ povremeni pisak ujutro koji nestane, osjetiš laganu vibraciju u volanu samo na većoj brzini bez pogoršanja u kočenju, pločica koju vidiš kroz felgu je tanja nego ranije ali nije kritična. I tu treba zakazati pregled, ali nije akutno.

Nemoj sam sebi praviti opravdanje. Auto staje, pa odlažeš. Pravilo je obrnuto: što je kočnica osjetljivija tema, to je odlaganje opasnije.

Šta očekivati kad doneseš auto na servis kočnica

Kompletan pregled kočnica nije "skidanje točka i zamjena pločica". To je redoslijed koraka koji u radionici Auto Gas Gaga izgleda ovako:

Auto se diže na dizalicu, točkovi se skidaju.
Pločica se mjeri pomičnim mjerilom, a na zadnjima i sa indikatorom istrošenosti.
Disk se mjeri mikrometrom za debljinu i provjerava se vizuelno na žljebove, naprsnuća i deformaciju.
Čeljust se otvara, klipovi se provjeravaju da li se vraćaju i da li curi tečnost.
Vodilice čeljusti se vade, čiste i podmazuju. Ovo je dio koji se često preskoči u brzim popravkama, a često je razlog što auto vuče u stranu ili pločica neravnomjerno troši.
Provjerava se nivo i stanje kočione tečnosti, a po potrebi se mjeri sadržaj vlage. Tečnost koja je upila vlagu kuha pod toplotom i kočnica omekša.
Pločice se mijenjaju u paru po osovini, dakle obje prednje ili obje zadnje. Mijenjati samo jednu stranu nije rješenje, kočenje će biti neravnomjerno.
Disk se mijenja ili obrađuje, zavisno od stanja i debljine. Diskove koji su ispod minimuma ne diramo, oni idu u zamjenu.
Po završetku se uradi probna vožnja, kočnice se "sjede" pažljivo prvih nekoliko stotina metara, i provjeri se rad svih sistema.

To je ono što smatramo cijelim poslom. Ako ti neko za sat vremena samo "baci pločice", auto će kratkoročno raditi, ali dugoročno ćeš platiti više. O tome pišemo i u savjetu šta nikako ne ignorisati na automobilu jer su kočnice tu na vrhu liste. Kompletan servis kočnica je dio onoga što radimo na stranici trap i vješanje Banja Luka, zajedno sa pregledom donjeg stroja koji često ide ruku pod ruku sa kočionim sistemom.

Auto plin i kočnice: ima li razlike

Vozači koji su prešli na auto plin nas često pitaju da li plinski sistem nešto mijenja na kočnicama. Mehanički ne. Pločice troše isto, diskovi se kvare isto. Jedna mala razlika ipak postoji. Auto sa ugrađenom plinskom bocom u prtljažniku je za desetak do dvadesetak kilograma teži, što na dužem stažu znači malo brže trošenje pločica i diskova, pogotovo na zadnjoj osovini. Razlika nije dramatična, ali je realna.

Druga stvar koju treba reći jasno: Auto Gas Gaga nije samo radionica za plin. Radimo kompletan automehaničarski posao, a kočnice su tu jedan od standardnih poslova. Pločice, diskovi, čeljusti, kočiona tečnost, ABS senzori, sve to ide kroz našu ruku. Ako vozite plinski auto, sve to radite na jednom mjestu, što je i razlog zašto smo i auto mehaničar Banja Luka i auto plin Banja Luka u jednoj radionici. Ako voziš njemački auto i pitaš se da li radimo baš tvoj model, vjerovatno radimo, a primjer brendova koji nam najčešće dolaze na pregled je Volkswagen Banja Luka.

Kočnice su jedini sistem na autu gdje "ćemo vidjeti za par dana" znači odluku o tuđem životu. Ako čuješ pisak, ako pedala radi drugačije, ako volan treperi pri kočenju, ne nagađaj. Svrati u Banja Luku, izmjerimo, kažemo ti tačno gdje stojiš i šta sljedeće. Bolje danas nego u trenutku kad ti zatreba da staneš, a nemaš čime.