Vozite normalno, motor se odjednom ugasi usred vožnje, okrenete ključ i ništa. Sačekate desetak minuta, motor upali kao da se ništa nije desilo. Sutradan ista priča. Najčešći krivac za ovakvo ponašanje su senzor radilice (CKP, crankshaft position) i senzor bregaste osovine (CMP, camshaft position), dva mala dijela bez kojih računar motora (ECU) ne zna šta da radi.
Šta rade senzor radilice i senzor bregaste
Senzor radilice javlja računaru motora gdje je radilica u svom obrtaju i koliko se brzo okreće. Bez tog signala ECU ne može odrediti tajming paljenja i ubrizgavanja goriva. Drugim riječima, motor ne zna kada da napravi iskru i kada da ubaci gorivo, pa se gasi ili ne pali uopšte.
Senzor bregaste je referentni senzor. On govori računaru u kojem je taktu motor, da li je određeni cilindar u taktu usisa, kompresije, ekspanzije ili izduva. Na modernim motorima sa promjenljivim razvodom (VVT, VANOS, VVT-i) senzor bregaste je još važniji jer ECU preko njega regulira položaj bregaste.
Dva senzora rade zajedno. ECU stalno upoređuje njihove signale i ako korelacija nije u redu, pojavljuje se greška P0016 ili P0017. Zato je važno gledati ih kao par, a ne kao dva odvojena dijela.
Klasični simptomi kvara senzora radilice
Najprepoznatljiviji simptom je termički otkaz. Auto vozi savršeno dok je motor hladan, a kada se zagrije na radnu temperaturu, motor se nasumično ugasi. Pokušaj startovanja odmah ne uspijeva, motor se okreće elektropokretačem ali neće da uhvati. Nakon 10-20 minuta hlađenja senzor "ozdravi" i motor upali normalno. Sutradan se sve ponavlja.
Drugi tipični simptom je oscilacija obrtaja u leru. Motor "misli" u radu, igla obrtomjera skače, ponekad se osjeti gubitak snage pri ubrzanju. U prvoj fazi check engine lampica može biti ugašena, jer ECU vidi povremeni signal i ne registruje stalan kvar.
Treći simptom je otežano startovanje pri toplom motoru. Hladan motor pali iz prve, topao motor traži dva ili tri okretanja ključa. Mnogi vozači pomisle na akumulator ili elektropokretač, a stvarni krivac je senzor radilice koji daje slab signal kada se zagrije.
Kada otkazuje senzor bregaste i po čemu se razlikuje
Senzor bregaste rijeđe ostavlja vozača na cesti, ali pravi druge probleme. Tipično prepoznavanje je duže vrijeme do prvog paljenja. Okrenete ključ, motor se vrti tri ili četiri sekunde duže nego inače, pa tek onda upali. ECU u tom trenutku radi bez signala bregaste i koristi rezervnu strategiju, pa proba da pogodi takt.
U vožnji se javlja blagi gubitak snage, neravnomjeran rad i povećana potrošnja goriva. Na motorima sa promjenljivim razvodom mogu se osjetiti trzaji pri prelasku između niskih i srednjih obrtaja. Motor obično ne staje, ali se ne osjeća zdravo.
Vrlo čest uzrok kvara senzora bregaste je curenje ulja iz zaptivke poklopca ventila. Ulje natopi konektor senzora, napravi kratke spojeve i senzor počne slati pogrešne signale. Ako se mijenja samo senzor bez zaptivke, novi senzor će za par mjeseci doživjeti istu sudbinu.
Zašto se kvar pojavljuje tek kad je motor zagrijan
Ovo je dijagnostički ključ koji odvaja senzor radilice od drugih kvarova. Unutar senzora postoji namotaj fine žice koji generiše napon. Kada se motor zagrije, toplota širi materijale i mikroskopski prekid u namotaju postaje veći. Hladan namotaj radi, vruć namotaj prekida vezu i signal nestaje.
Po tome se kvar senzora razlikuje od kvara gorivne pumpe. Pumpa otkazuje pod opterećenjem, kod uzbrdice ili pri ubrzanju, dok auto miruje pumpa daje dovoljno pritiska. Senzor radilice je obrnut, otkazuje termički bez obzira na opterećenje, a najčešće u stop-and-go režimu kada motor stoji u radnoj temperaturi.
Ovo razlikovanje je važno jer mehaničar koji preskoči ovaj korak može krenuti da mijenja pumpu, filter goriva i svjećice prije nego što provjeri senzor. Sat vremena na dijagnostici uštedi par stotina maraka uzaludnog rada.
Kako se otkriva na dijagnostici i šta provjeriti prije zamjene
Na OBD dijagnostici tipični kodovi su P0335 i P0336 za senzor radilice, P0340 i P0341 za senzor bregaste, te P0016 i P0017 koji ukazuju na korelaciju između ta dva senzora. Bolji dijagnostički uređaji omogućavaju i praćenje signala u realnom vremenu, pa se vidi tačno u kojem trenutku signal nestaje.
Prije nego što se senzor zamijeni, obavezno treba provjeriti dvije stvari. Prva je zupčani vijenac (rebrasti prsten) na zamajcu ili remenici radilice. Ako je prsten polomljen, savijen ili je izgubio zub, novi senzor neće riješiti problem. Druga je stanje konektora i ožičenja. Curenje ulja, oksidacija pinova i pregažen kabl daju iste simptome kao i sam senzor.
Kod nas u radionici ovaj kvar najčešće dovodimo u red preko OBD-a, ali uvijek prvo gledamo da li senzor curi od ulja kod CMP i da li je rebrasti prsten zdrav kod CKP. Mijenjati senzor bez te provjere je bacanje para. Kod izbora rezervnog dijela, originalni senzor (Bosch, VDO, Hella) traje godinama, dok jeftiniji bezimeni senzori često otkažu na isti način nakon 10-20.000 km.
Da li smijete voziti sa upaljenom lampicom i kada hitno stati
Kratak odgovor je ne. Tehnički, vožnja je moguća sve dok motor pali, ali je rizično iz dva razloga. Prvi je bezbjednost, ako se motor već jednom ugasio u vožnji, sljedeći put može stati u krivini, na pruzi ili na pretjecanju. Drugi razlog je da se uz neispravan signal CKP ili CMP može poremetiti tajming i pojaviti detonacije, a kod nekih motora i kontakt klipa sa ventilima.
Pravilo je jednostavno. Ako se motor jednom ugasio sam od sebe u vožnji, prekinite put čim stignete na sigurno mjesto i zakažite dijagnostiku. Ako vidite check engine lampicu bez gašenja motora, dovezite auto kući i ne odlažite provjeru. Ovo nije skupa popravka kada se uradi pravilno, ali zna postati skupa ako se vozi do havarije.
Ako niste sigurni šta se dešava sa autom, svratite u radionicu i uradimo OBD provjeru na licu mjesta. Bolje je provjeriti sada nego ostati na cesti.