Auto vam je počeo da troši pola litre više na sto kilometara, vuče slabije pri ubrzanju i osjećate da nešto nije kako treba, a na tabli nema nijedne lampice. Prije nego što krenete u skupu dijagnostiku senzora i sondi, otvorite kućište filtera vazduha motora i pogledajte šta unutra stoji. U devet od deset slučajeva u radionici prvo tu nađemo odgovor, a zamjena traje koliko i jedna kafa.
Šta tačno radi filter vazduha motora
Motor sa unutrašnjim sagorijevanjem na svaki litar goriva povuče oko četrnaest hiljada litara vazduha. Taj vazduh ne ide direktno u cilindar, nego prolazi kroz papirni filter koji zadržava prašinu, polen, pijesak i sve ono što putem uđe u usisnu granu. Bez tog filtera, fini prah brzo bi izgrebao zidove cilindara i ležajeve, a motor bi izgubio kompresiju za par desetina hiljada kilometara.
Drugi posao filtera, koji vozači često ne znaju, jeste da motoru obezbijedi miran i ujednačen protok vazduha. Iza filtera obično sjedi MAF ili MAP senzor koji mjeri koliko vazduha ulazi, pa elektronika na osnovu te brojke određuje koliko goriva da ubrizga. Ako je filter zapušen, protok je smanjen, smjesa se poremeti i motor počne da troši više, a vuče manje. Filter vazduha motora nije isto što i kabinski filter, koji čisti vazduh u putničkom prostoru, pa nemojte ta dva miješati pri kupovini novih dijelova.
Kada ga mijenjati i šta kaže iskustvo iz radionice
Većina proizvođača preporučuje zamjenu na svakih 20.000 do 30.000 kilometara, ili otprilike svake druge godine, šta god prije dođe. To je dobar orijentir za auto koji vozi asfaltirane puteve između grada i posla. U praksi se tog intervala drže oni koji filter zamijene na svakom drugom malom servisu i tu nema greške. Ako auto malo prelazi godišnje, slijedite vremenski rok, jer i papir koji ne radi puno stari i upija vlagu iz motornog prostora.
Ako vozite po makadamu, ulazite na gradilišta, idete šumskim putevima ili često stojite u koloni iza kamiona koji dižu prašinu, interval pada na 15.000 do 20.000 kilometara. Filter koji u takvim uslovima izdrži punu godinu već je crn i dobrim dijelom zatvoren. Pravilo iz radionice je jednostavno: filter se mijenja po stanju, a kilometraža je samo podsjetnik kada da otvorite kućište i pogledate.
Simptomi zapušenog filtera
Najčešći znak zapušenja je polagani porast potrošnje. Ne primijetite ga preko noći, nego nakon nekoliko punjenja primijetite da vam je prosjek skočio za tri do pet decilitara na sto kilometara. Drugi znak je gubitak snage pri ubrzanju, naročito u brdo i pri pretjecanju, jer motor jednostavno ne dobija dovoljno vazduha za punu smjesu.
Kod benzinaca se ponekad pojavi i crni dim iz auspuha pri jačem gasu, što znači da elektronika ubrizgava previše goriva za količinu vazduha koju mjeri. Kod dizelaša češći je osjećaj „zagušenog“ motora i sporiji odziv pedale. Zapušen filter može da prevari i MAF senzor, pa mehanika prvo provjeri filter prije nego što naruči novi senzor, jer je papir filtera deset puta jeftiniji od senzora. Ponekad se zbog poremećene smjese upali i lampica motora, pa vozač krene u skupu dijagnostiku, a rješenje je u kućištu pored hladnjaka.
Kako sami da provjerite filter za pet minuta
Otvorite haubu i potražite plastičnu kutiju kvadratnog ili pravougaonog oblika, obično na vrhu motora ili sa strane. Poklopac drže ili klipse koje se prstom otvore, ili tri do pet vijaka koje skinete krstastim odvijačem. Unutra je papirni uložak naborane strukture, najčešće bijele ili svijetlo žute boje kada je nov.
Izvadite filter i pogledajte ga prema svjetlu. Ako je papir još uvijek svijetao i ako kucnete njime po dlanu pa iz njega ispadne sitna prašina, filter ima još života. Ako je papir tamno siv do crn, ako se prašina zalijepila u boranima i ne ispada kucanjem, ili ako vidite tragove ulja i vlage, vrijeme je za novi. Filter se nikad ne čisti kompresorom kroz ulaznu stranu, jer tako probušite papir i motor počne da guta neprefilterovan vazduh. Pri vraćanju novog filtera obratite pažnju da gumena zaptivka sjedne ravno u žlijeb i da poklopac legne bez forsiranja.
Sportski i pamučni filteri za svakodnevnu vožnju
Pamučni filteri sa nauljenom mrežicom, najpoznatiji po jednom američkom brendu, traže redovno pranje posebnim sredstvom i ponovno nauljavanje na svakih nekoliko hiljada kilometara. Ako stavite previše ulja, višak skapa na MAF senzor iza filtera i napravi vam problem koji košta više nego deset običnih filtera.
Za auto kojim svaki dan idete na posao i u grad, sportski filter ne donosi nikakvu mjerljivu korist u snazi ni u potrošnji. Originalni filter ili kvalitetan aftermarket kao što su Mann, Mahle, Bosch, Filtron ili Hengst su najbolji izbor i obično se vidi razlika u kvalitetu papira i ljepljenju ramova. Najjeftiniji bezimeni filteri sa pijace često imaju previše gust papir koji guši motor, ili lošu gumenu zaptivku koja propušta neprefilterovan vazduh pored filtera.
Specifičnosti za auta na plinu i prašnjave uslove
Auto sa ugrađenim plinskim sistemom ima jednu zanimljivu osobinu: plin sagorijeva čistije od benzina, pa motor iznutra stoji bolje, ali zato često vozi duže i prelazi više kilometara godišnje. Više kilometara znači i više vazduha kroz filter, pa se i papir brže puni. Mi na svakom servisu plina obavezno otvorimo kućište filtera i pokažemo vozaču stanje, jer čovjeku koji vidi crni papir lakše je da razumije zašto se mijenja nego da samo plati stavku na računu.
U bosanskim uslovima, gdje su radovi na putevima česti i gdje makadama ima i u širim centrima gradova, ne držite se slijepo papirnog intervala iz servisne knjige. Pogledajte filter na svakom malom servisu, a ako vozite po prašini i van asfalta, provjerite ga i u međuvremenu. Ako niste sigurni šta gledate, svratite u radionicu pa zajedno otvorimo kućište i odlučimo se za zamjenu na licu mjesta.