Otvorite haubu, pogledate ekspanzionu posudu i vidite ljubičastu tečnost. U prodavnici vam ponude zelenu jer je "ista stvar". Sat vremena kasnije se pitate jeste li upravo upropastili hladnjak. Ovo je tema koja djeluje kao sitnica, a u praksi je jedan od najčešćih razloga zašto vodena pumpa i hladnjak odu prije vremena. Ide ovako.
Šta je antifriz i čemu zapravo služi
Antifriz, ili tačnije rashladna tečnost, nije samo "voda koja se ne smrzava". To je mješavina glikola, vode i paketa aditiva. Glikol obara tačku ledišta i podiže tačku ključanja. Aditivi su tu da spriječe koroziju metala u motoru, taloženje kamenca i pjenjenje tečnosti.
Najvažnije je razumjeti da se aditivi vremenom troše. Tečnost može i dalje izgledati u redu, a zaštita od korozije je već popustila. Tu počinju problemi sa hladnjakom, vodenom pumpom i kućištem termostata.
G11, G12 i G13: šta zaista znače oznake
Oznake G11, G12 i G13 dolaze iz VW grupacije (Volkswagen, Audi, Škoda, Seat) i postale su neformalni standard koji koristi cijela industrija. Razlika je u hemiji aditiva, ne u boji.
G11 je takozvani hibridni antifriz, oznaka HOAT (hybrid organic acid technology, hibridna tehnologija organskih kiselina). Sadrži silikate i nešto organskih aditiva. Klasično rješenje za starije motore, otprilike do sredine 2000-ih, kod kojih je hladnjak imao više mesinganih i čeličnih dijelova.
G12 i G12+ su organski antifrizi, oznaka OAT (organic acid technology, tehnologija organskih kiselina). Bez silikata, sa karboksilatnim aditivima. Razvijeni su za moderne aluminijske motore i duži vijek trajanja.
G13 je u osnovi G12+ ali na bazi propilen glikola umjesto etilen glikola, sa ekološki blažim aditivima. Mlađi VAG modeli, otprilike od 2012. godine, fabrički idu na G13.
Ono što je važno za vozača: razlika G11 i G12 nije marketinška. To su hemijski različite tečnosti i miješanje stvara probleme.
Boje antifriza i zašto vas mogu prevariti
Najveća zabluda u radionicama i među vozačima je da boja znači specifikaciju. Ne znači. Boja je samo bojilo koje proizvođač dodaje da se tečnost vidi u sistemu i da se razlikuje od ulja ili kočione tečnosti.
U praksi:
- Plava i zelena tečnost najčešće je G11, ali ne uvijek
- Ružičasta, crvena i ljubičasta najčešće je G12 ili G12+, ali jedan proizvođač pravi G13 u ljubičastoj, a drugi G12 u istoj boji
- Žuta i narandžasta variraju ovisno o proizvođaču
Dva antifriza iste ljubičaste boje mogu biti potpuno različite hemije. Drugim riječima, vozač koji bira po boji u ekspanzionoj posudi igra se ruleta. U servisu uvijek prvo gledamo OEM specifikaciju iz servisne knjižice, ne boju u posudi. Boja često prevari i mehaničara koji ne provjeri.
Šta se smije miješati, a šta nikako
Pravila idu od najopasnijeg ka prihvatljivom.
Etilen glikol i propilen glikol se ne smiju miješati. Ovo je tehnički najopasnija kombinacija. Različite hemijske baze stvaraju taloženje koje začepi kanale u hladnjaku i bloku motora. To znači da G13 (propilen) i klasični G12 ili G11 (etilen) ne idu zajedno, čak i ako boja izgleda slično.
G11 i G12 se po pravilu ne miješaju. Silikati iz G11 reaguju sa karboksilatnim aditivima G12 i prave gel ili pjenu. Posljedica je smanjen protok kroz hladnjak, pregrijavanje i ubrzano trošenje vodene pumpe.
G12 i G12+ se uglavnom mogu miješati međusobno, ali samo ako oba zadovoljavaju istu OEM specifikaciju (recimo VW TL 774-D ili noviju). Ovo nije pravilo na koje se treba oslanjati ako niste sigurni.
Dolijevanje obične vode u nuždi je dozvoljeno samo do najbližeg servisa. Ako vam je nivo pao na putu i nemate ništa drugo, dolijte destilovanu vodu, a u krajnjoj nuždi i običnu vodu iz česme. Razbljažujete aditive i tačku ledišta, pa to nije rješenje, već premoštavanje do radionice.
Kad ste u dilemi koji je antifriz već u sistemu, sigurnija opcija je ispiranje sistema destilovanom vodom i punjenje novim antifrizom poznate specifikacije. Košta nešto više od običnog dolijevanja, ali je jedini način da budete sigurni šta vam kola u motoru.
Kako da znate koji antifriz ide u vaš auto
Tri pouzdana izvora, po redu pouzdanosti:
- Servisna knjižica i uputstvo za vozača. Tu piše OEM specifikacija, najčešće u obliku oznake kao VW TL 774, MB 325, BMW LC, Opel/GM ili slično. To je ono što tražite na boci antifriza, sitnim slovima sa zadnje strane.
- Naljepnica na poklopcu ekspanzione posude ili haube. Mnogi proizvođači tu pišu specifikaciju. Nije pravilo, ali pomaže.
- VIN broj i poziv ovlaštenom servisu ili radionici. Po VIN broju se može provjeriti šta je auto fabrički dobio.
Ono što ne radi: pitati prodavača "imate li antifriz za Golf 5". Polovina će vam dati ono što imaju na sniženju. Tražite po specifikaciji, ne po modelu auta.
Kada mijenjati i šta provjeriti pri svakom servisu
Aditivi imaju vijek trajanja, čak i ako tečnost vizuelno izgleda u redu.
- G11 tipično 2-3 godine, ovisno o eksploataciji
- G12 i G12+ tipično 4-5 godina
- G13 tipično 4-5 godina
Ovo su orijentacijski rasponi za prosječnu upotrebu. Auto koji često stoji, vozi kratke relacije ili radi u jakoj vrućini troši aditive brže. Uvijek se primarno gleda preporuka proizvođača iz servisne knjižice.
Pri svakom servisu vrijedi provjeriti:
- Tačku ledišta refraktometrom. Brza provjera, traje par sekundi i pokaže da li tečnost još uvijek štiti od smrzavanja
- pH vrijednost. Pad pH ispod 7 znači da su aditivi popustili i tečnost postaje korozivna
- Vizuelni pregled. Talog, smeđa boja, ulje na površini ili pjena u ekspanzionoj posudi su znaci da nešto nije u redu
- Nivo i trag curenja. Mokri tragovi oko hladnjaka, vodene pumpe, kućišta termostata i spojeva crijeva. Glave motora i intercooler kod TDI/TSI motora su rjeđi, ali ozbiljniji uzroci
Ako vidite pad nivoa, a nema vidljivog curenja, moguće je interno propuštanje glave ili dihtunga. To se ne rješava dolijevanjem.
Ukratko, antifriz nije tečnost koju gledate jednom u tri godine. Boja vas ne smije voditi, oznaka i specifikacija da. Ako ste u dilemi šta vam je u sistemu ili je vrijeme za zamjenu, svratite u radionicu na provjeru. Bolje pet minuta sa refraktometrom nego nova vodena pumpa za pola godine.